Vodeći talijanski sajam vina i žestokih pića namijenjen profesionalcima s internacionalnih tržišta Vinitaly nastao je u Veroni prije 55 godina.
On sve ljubitelje vina okuplja u povijesnom središtu Verone, jednog od najvažnijih vinskih gradova na svijetu, a ove godine ondje je po tko zna koji put bio i naš vlasnik i veliki vinski znalac Marijo Mendek.
“Vinitaly se ove godine održavao od 5. do 8. travnja, dan kraće nego inače. To je skraćenje minimalno s obzirom na nove trendove u suvremeno doba digitalizacije, kada mnogi ljudi misle da više ne moraju ići na sajmove, da se vino može i probati preko digitalnog marketinga, što je dakako pogrešno i nemoguće”, govori Mendek.
Otvorenju Vinitalyja je, kao i uvijek, prethodio Opera Wine, događanje u organizaciji američkog stručnog časopisa za vino i vinsku kulturu Wine Spectator. Oni su odabrali 130 najznačajnijih vinarija, isključivo iz Italije, od kojih je svaka mogla prezentirati samo jedno svoje vino. Bio je to jako dobar pozivni sajam, gdje su bili isključivo profesionalci po pozivu nekog od vinara prezentera.
Talijanska vina odabrana od strane Wine Spectatora pravi su ambasadori slogana Made in Italy, kulturološke i emocionalne etikete koja nadilazi samu bocu.
Opera Wine jedan je od najiščekivanijih wine tasting evenata godine, gdje internacionalni vinski trgovci i novinari u jedno popodne mogu okusiti najbolje što vinska Italija može ponuditi.
” Na samom Vinitalyju jedan od najinteresantnijih doživljaja za mene je smjer vinske industrije koja se jako mijenja u segmentu bijelih vina. Nekad je na cijeni bilo hvalisanje s novim baricima, s medium toasted drvom i jako paljenim hrastovim dušicama, koje su u stvarnosti vinu davale jedan gorak, gotovo parketni okus. Osobito je to dolazilo do izražaja kod chardonnaya” prepričava Mendek. “Danas se može primijetiti da razvijene regije sjeverne Italije, Aosta, Trentino, Alto Adige rade bijela, vrhunska, izuzetna koncentrirana vina, pa i chardonnay, s vrlo malim utjecajem drveta na samo vino. I dalje su to barici, ali s light drvetom. To je definitivno veliki napredak enologa u posljednjih 20-30 godina, koji su shvatili da vino treba ostati vino, a ne da bude aromatizirano s jako teško tostiranim drvetom i hrastovim dušicama”.
Posjetitelji Vinitalyja imaju prilike kušati enorman broj raznih vina i žestokih pića, od klasičnih crnih i bijelih vina preko pjenušaca do desertniuh vina i kraft žestokih pića. Među posjetiteljima su trgovci, uvoznici, distributeri, restorateri, novinari i ljubitelji vina iz cijelog svijeta. Koji proizvođači su se Marija najviše dojmili?
“Na Vinitalyju se godinama pojavljuju jedni te isti proizvođači, tek tu i tamo dogodi se koji iskorak novih imena. U ovom trenutku jako je dinamična Sicilija. Na obroncima Etne javljaju se vinarije koje rade auhtone sicilijanske sorte. Važno je napomenuti da je Sicilija sama po sebi vrlo topla, a vinogradi se pružaju na 700-800-1000 m nadmorske visine, tako da je razlika temperature dana i noći ogromna. Ne znam gdje u Europi postoji tolika razlika u dnevnoj i noćnoj temperaturi. To se oslikava i na vina, koja su drugačija od ostatka Europe. Na Etni uzgajaju čak i chardonnay, i mogu reći da me se dojmio kao jako, jako karakteran”.
Budući da su Mendekova strast crvena vina, zanimljivo je da Toskana nije njegova omiljena vinska regija. Nije ga oborio s nogu niti Super Tuscan, u kojem se autohtona vrsta sangiovese miješa s internacionalnim sortama grožđa poput cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca. – Interesantno, ali puno puta već viđeno – komentira. – Za mene najinteresantnija talijanska regija za crvena vina je Piemonte odnosno barollo.
Za vrijeme trajanja Vinitalyja paralelno se događao mini sajam Summa na drugoj lokaciji kod Aloisa Lagedera iz Alto Adigea. Ovaj vinar već tradicionalno organizira svoj sajam na koji poziva stotinjak, ne samo talijanskih vinarija. Mjesto događanja je pitoreskno selo Magre u Južnom Tirolu. Vinarije izlažu svoja vina na netipičnim mjestima, ne kao na Vinitalyju u hali, nego svatko ima metar stola, ali u netipičnim kućicama, na ulici, negdje pod krovom, negdje na otvorenom, kuhaju se lokalni specijaliteti.
Jesu li sajmovi uopće potrebni u današnje online vrijeme?
“Prvi put sam bio na Vinitalyju 1994. godine. U ovih 30 godina ne vidim da se nešto puno promijenilo. Karte su malo drugačije, kontrole su jače, ali sadržaj je ostao isti. Možda se promijenilo to da se najznačajnije vinarije Italije više ondje ne pojavljuju. Dovoljno su poznati, ionako nemaju dovoljno vina s obzirom na potražnju, pa im nastupi na sajmovima više odmažu nego pomažu. A jesu li sajmovi uopće potrebni? Itekako jesu. Na njima se struka druži, razmjenjuje iskustva i vještine, koje se nikako ne mogu usvojiti putem računala”, zaključuje Mendek.
